Bacanje hrane nije samo etički i ekološki problem, već i ozbiljan ekonomski izazov. Bacajući hranu, bacamo i resurse uložene u njezinu proizvodnju – vodu, zemlju, energiju i ljudski rad. Istovremeno, otpad od hrane doprinosi emisijama stakleničkih plinova, što dodatno pogoršava klimatske promjene.
Prema podacima FAO-a, čak 38% energije u globalnom prehrambenom sustavu koristi se za proizvodnju hrane koja se na kraju – baci. To je ogromno rasipanje resursa koje možemo smanjiti odgovornijim ponašanjem.
U edukativnom videu Smanji otpad od hrane koji smo izradili 2022. godine, prikazali smo kako mali koraci u svakodnevnom životu mogu napraviti veliku razliku.
EU i Hrvatska – zakonodavstvo kao alat za promjene
Dr. sc. Ismar Velić u svom članku „EU i nacionalne politike sve više potiču smanjenje otpada od hrane kroz porezne olakšice, donacije i edukaciju“ naglašava da problem bacanja hrane zahtijeva sustavan pristup kroz zakone, strategije i edukaciju.
U Hrvatskoj je Zakon o gospodarenju otpadom temelj svih politika smanjenja otpada od hrane. Njime se propisuju obveze sprječavanja nastanka otpada na izvoru, uspostavlja sustav praćenja otpada te potiče suradnja s organizacijama koje se bave donacijama hrane.
Također, Pravilnik o uvjetima, kriterijima i načinima doniranja hrane i hrane za životinje (NN 119/2015) jasno definira tko i pod kojim uvjetima može donirati hranu, čime se sprječava njezino prerano odbacivanje.
Ove mjere imaju konkretne koristi:
- Za poduzetnike: porezne olakšice, smanjenje troškova zbrinjavanja otpada, jačanje društvene odgovornosti i održivog imidža.
- Za građane: veća dostupnost donirane hrane kroz humanitarne kanale te niži životni troškovi kroz stabilizaciju opskrbnog lanca.
No, izazovi ostaju – od nedostatka podataka do fragmentirane odgovornosti između institucija. Uspjeh će ovisiti o koordinaciji svih dionika, uključujući ministarstva, trgovce, nevladine organizacije i građane.
Primjeri drugih zemalja pokazuju da zakoni mogu biti snažan alat:
- Francuska je zakonom zabranila uništavanje jestive hrane i uvela obvezno doniranje.
- Italija potiče poduzeća kroz porezne olakšice za redovite donacije.
- Danska se oslanja na dobrovoljna javno-privatna partnerstva.
Bacanje hrane – gubitak resursa
Svaka bačena namirnica znači izgubljene resurse potrebne za njezinu proizvodnju:
- Voda – za 1 kg čokolade potrebno je 17.196 litara vode, za 1 kg junetine 15.415 litara, dok je za 1 kg jabuka potrebno 822 litre.
- Zemlja – čak 28% poljoprivredne zemlje koristi se za proizvodnju hrane koja se nikada neće pojesti.
- Energija – mesna proizvodnja troši višestruko više energije od proizvodnje žitarica ili povrća.
Bacanje hrane tako postaje i ekološki i gospodarski problem koji utječe na cijeli prehrambeni sustav, ali i na naše kućne budžete.
Kako mi možemo doprinijeti?
Smanjenje otpada od hrane počinje promjenom ponašanja svakog pojedinca. Evo nekoliko jednostavnih koraka:
- Planirajte kupovinu i obroke unaprijed.
- Provjerite stanje namirnica prije odlaska u trgovinu.
- Naučite pravilno čuvati hranu kako bi dulje trajala.
- Donirajte višak hrane ako imate tu mogućnost.
- Kupujte domaće proizvode i time podržite lokalnu proizvodnju – više o ovoj temi pročitajte u blogovima:
Zaključak
Bacanje hrane nije samo individualna odluka – to je globalni izazov koji utječe na okoliš, gospodarstvo i društvo. Zahvaljujući EU politikama, nacionalnim zakonima i lokalnim inicijativama, sve više se radi na poreznim olakšicama, sustavu donacija i edukaciji građana.
Na svakom od nas je da se odgovorno odnosimo prema hrani jer time čuvamo resurse i doprinosimo stvaranju održivijeg i pravednijeg prehrambenog sustava.
Pogledajte naš edukativni video: Smanji otpad od hrane.
