Društvo Potrošačica ima status kvalificiranog subjekta za pokretanje predstavničkih tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Međutim, mogućnost pokretanja postupka i stvarna sposobnost da se takav postupak pokrene dvije su različite stvari. Usporedba s Austrijom pokazuje da za učinkovitu kolektivnu zaštitu nisu dovoljni zakonski okvir i formalno priznanje udruge. Potrebni su i ljudi, stručna podrška, financijska sredstva te alati za organiziranje i zastupanje potrošača.
Što znači biti kvalificirani subjekt?
Direktiva (EU) 2020/1828 o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača uspostavila je okvir prema kojem ovlašteni subjekti mogu tražiti sudsku zaštitu potrošača u slučajevima povreda prava obuhvaćenih njezinim područjem primjene.
U Hrvatskoj je taj okvir prenesen u nacionalno zakonodavstvo, kroz Zakon o predstavničkim tužbama. Dok određene udruge i druga tijela mogu steći status kvalificiranog subjekta. Društvo Potrošačica jedan je od njih.
Taj status važan je korak jer omogućuje udruzi da, pod propisanim uvjetima, pokrene postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Takvi postupci mogu biti usmjereni na prestanak nezakonite poslovne prakse, a ovisno o pravnom okviru i ispunjenim uvjetima, mogu obuhvaćati i mjere obeštećenja potrošača.
No, dobivanje statusa ne znači da udruga automatski raspolaže pravnim timom, stabilnim financiranjem, istraživačkim kapacitetima ili sustavom za prikupljanje i obradu velikog broja potrošačkih zahtjeva.
Drugim riječima, zakonsko ovlaštenje nije isto što i operativna sposobnost za vođenje sudskog postupka.
Zašto Društvo Potrošačica još nije pokrenulo predstavničku tužbu?
Prema usporednoj analizi hrvatskog i austrijskog pravnog okvira, izrađenoj u rujnu 2026. u okviru projekta ACT4Consumers, u Hrvatskoj do tada nije bila pokrenuta predstavnička tužba prema novom nacionalnom okviru za provedbu Direktive (EU) 2020/1828.
To otvara važno pitanje: ako pravni okvir postoji, zašto se mogućnosti koje pruža još ne koriste u praksi?
Odgovor nije jednostavan i ne može se svesti na nedostatak interesa udruga za zaštitu potrošača.
Pokretanje predstavničke tužbe zahtijeva znatno više od prepoznavanja moguće povrede potrošačkih prava. Potrebno je procijeniti pravnu osnovu i izglede za uspjeh, prikupiti i analizirati dokaze, utvrditi koje su skupine potrošača pogođene, razmotriti moguće troškove i rizike te osigurati stručnu podršku tijekom postupka.
Ako se traži obeštećenje, dodatni izazov može biti organiziranje sudjelovanja pogođenih potrošača, obrada njihovih podataka i dokumentacije te upravljanje komunikacijom s velikim brojem osoba.
Sve to zahtijeva vrijeme, specifična pravna znanja i financijska sredstva koja mala udruga ne može jednostavno izdvojiti iz redovitih sredstava namijenjenih njezinu radu.
Društvo Potrošačica djeluje kao neprofitna organizacija čiji se rad i aktivnosti u velikoj mjeri oslanjaju na projektno financiranje i ograničene organizacijske kapacitete. Projektna sredstva omogućuju provedbu konkretnih aktivnosti, edukaciju i informiranje potrošača te razvoj stručnih znanja. Međutim, ona ne znače nužno da su osigurana i sredstva za dugotrajne, financijski zahtjevne sudske postupke.
Pritom treba razlikovati razvoj kapaciteta za predstavničke tužbe od samog vođenja konkretnog predmeta. Udruga može ulagati u znanje, suradnju i pripremu, a da još nema sve preduvjete za pokretanje postupka.
Zato činjenica da predstavnička tužba još nije pokrenuta ne znači da je takav oblik zaštite nepotreban. Ona pokazuje da između zakonske mogućnosti i njezine primjene u praksi postoji prostor koji treba popuniti.
Austrijsko iskustvo: od zakonske mogućnosti do konkretnih postupaka
Austrijsko iskustvo pokazuje da se kolektivna zaštita potrošača ne razvija samo donošenjem zakona. Važni su i organizacije koje sustavno prate povrede potrošačkih prava, prepoznaju slučajeve koji pogađaju veći broj ljudi, prikupljaju potrebne informacije i dokumentaciju te imaju kapacitete za vođenje pravnih postupaka.
Jedan od primjera je naš austrijski projektni partner Verbraucherschutzverein (VSV), koji djeluje kao neovisna organizacija za zaštitu potrošača. VSV je 29. studenoga 2024. priznat kao kvalificirani subjekt u Austriji, čime je dobio mogućnost pokretanja predstavničkih tužbi u skladu s austrijskim zakonodavstvom kojim je prenesena Direktiva (EU) 2020/1828. Na svojim mrežnim stranicama VSV objavljuje informacije o postupcima koje priprema, vodi ili je zaključio, uključujući predmete koji se odnose na navodne povrede prava većeg broja potrošača. Više o VSV-u i njegovim predstavničkim tužbama.
Važno je pritom razumjeti da Austrija nije počela graditi kolektivnu zaštitu tek donošenjem propisa kojima je prenesena nova europska Direktiva. Ondje su već postojali drugi oblici kolektivnog pravnog djelovanja, a novi sustav predstavničkih tužbi uveden je uz postojeće mehanizme. Zbog toga se austrijsko iskustvo ne može svesti na jednostavnu usporedbu broja tužbi u dvije države, niti se svi austrijski kolektivni postupci mogu prikazati kao predstavničke tužbe prema novoj Direktivi.
Za Hrvatsku je važnija pouka koju takav primjer donosi: učinkovita kolektivna zaštita zahtijeva organizaciju koja može kontinuirano razvijati predmete, osigurati pravnu stručnost, prikupiti dokaze i financirati postupke čiji ishod nije unaprijed poznat.
ACT4Consumers: jačanje kapaciteta za učinkovitu kolektivnu zaštitu potrošača
Društvo Potrošačica upravo na jačanju tih kapaciteta radi kroz europski projekt ACT4Consumers – Capacity & Tools for Collective Actions, koji provodi od 1. svibnja 2026. do 30. travnja 2028. godine. Projekt se provodi u Hrvatskoj, Austriji i Italiji, a uz Društvo Potrošačica kao koordinatora sudjeluju austrijski Verbraucherschutzverein (VSV) i Društvo Potrošača Međimurja, dok je talijanski CTCU pridruženi partner.
Projekt je sufinanciran sredstvima Europske unije kroz Program jedinstvenog tržišta (SMP), u okviru poziva SMP-CONS-2025-ADR-RAD. Ukupna vrijednost projekta iznosi 179.605,92 eura, od čega doprinos Europske unije iznosi 143.684,74 eura.
Cilj projekta nije samo unaprijediti poznavanje pravnog okvira za predstavničke tužbe, nego ojačati znanja, alate i praktične kapacitete organizacija koje štite potrošače. Razmjenom iskustava između Hrvatske, Austrije i Italije partneri nastoje pridonijeti tome da se mogućnosti koje pruža europsko zakonodavstvo mogu učinkovitije koristiti u praksi, u interesu potrošača.
