U raspravi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima u Hrvatskom saboru otvoreno je pitanje stvarne razine zaštite potrošača u Hrvatskoj. Iako se izmjene predstavljaju kao korak naprijed, dio zastupnika upozorava da se i dalje sustavno štite interesi proizvođača i trgovaca, dok se teret problema prebacuje na građane.
Zastupnica Draženka Polović posebno je naglasila da su potrošači često ti koji snose rizik, trošak i frustraciju u situacijama kada proizvodi ne funkcioniraju kako bi trebali. Kao konkretan odgovor na taj problem, predložila je izmjene koje bi jasno definirale rokove i odgovornost trgovaca.
Prema njezinom prijedlogu, popravak proizvoda morao bi biti izvršen u roku od najviše 15 dana od dana zaprimanja. U slučaju da se taj rok ne poštuje, potrošač bi automatski stekao pravo na zamjenu proizvoda novim ili raskid ugovora uz povrat novca.
Dodatno, predloženo je i uvođenje financijske kompenzacije za potrošače. Nakon isteka roka od 15 dana, trgovac bi za svaki dodatni dan zadržavanja proizvoda na popravku morao isplatiti primjerenu novčanu naknadu. Takva mjera imala bi dvostruku funkciju – zaštitu potrošača, ali i stvaranje pritiska na trgovce i servise da poštuju rokove.
Dakle, predložene izmjene idu i korak dalje te jasno definiraju kako bi zakon trebao izgledati ako je cilj stvarna zaštita potrošača:
- Pravo na zamjenu mora biti pravilo, a ne iznimka – potrošač ne bi smio biti prisiljen na dugotrajne i neizvjesne popravke.
- Obveza trgovca da organizira preuzimanje robe – osobito kod glomaznih proizvoda, kućanskih uređaja ili robe čiji transport za potrošača predstavlja nerazmjeran trošak ili opterećenje.
- Financijska naknada za kašnjenje popravka – nakon isteka 15 dana, trgovac bi za svaki dodatni dan morao obeštetiti potrošača.
Takva rješenja imala bi širi učinak: potaknula bi brže rješavanje reklamacija, povećala odgovornost trgovaca pri odabiru dobavljača i kvalitetnijih proizvoda te smanjila plasiranje robe slabije kvalitete i kratkog vijeka trajanja. Time bi se istodobno pridonijelo zaštiti potrošača, smanjenju otpada i zaštiti okoliša.
Potpuno isključivanje udruga za zaštitu potrošača
Posebno zabrinjava činjenica da u proces izrade ovih zakonskih izmjena nije bila uključena niti jedna udruga za zaštitu potrošača. Time je propuštena prilika da se u zakon ugrade iskustva i konkretni problemi s kojima se građani svakodnevno susreću.
Dodatno, komentari koje su udruge dostavile putem e-savjetovanja nisu uvršteni u konačne prijedloge izmjena.
Tko zapravo dobiva zaštitu?
Iako izmjene zakona formalno idu u smjeru jačanja prava potrošača, izostanak ključnih prijedloga i ignoriranje struke i civilnog društva sugeriraju drugačiju sliku. Bez jasnih rokova, sankcija i uključivanja relevantnih dionika, postoji realna opasnost da će se praksa u kojoj potrošači čekaju tjednima ili mjesecima na popravke – bez stvarne zaštite – nastaviti.
U tom kontekstu, prijedlozi poput onih o 15-dnevnom roku i novčanoj naknadi predstavljaju konkretne i provedive mjere koje bi značajno unaprijedile položaj potrošača. Njihovo izostavljanje iz zakona teško je opravdati, posebno u trenutku kada se deklarativno naglašava važnost njihove zaštite.
