Danas, 15.04.2020. godine s početkom u 10 sati je putem platforme Zoom održan online seminar Uvod u Direktivu o plastici koji je sufinancirala Općina Rakovica.
Iako plastika ima korisnu ulogu u gospodarstvu i ključne primjene u mnogim sektorima, zbog njezine sve veće uporabe u proizvodima kratkog životnog vijeka, koji nisu osmišljeni za ponovnu uporabu ili isplativo recikliranje, proizvodnja i obrasci potrošnje povezani s njome postaju sve neučinkovitiji i linearniji.
Europska strategija za plastiku korak je prema uspostavi kružnoga gospodarstva u kojem se dizajnom i proizvodnjom plastike i plastičnih proizvoda u potpunosti poštuju potrebe ponovne uporabe, popravka i recikliranja te u kojem se razvijaju i promiču održiviji materijali.
Ispravno gospodarenje otpadom i dalje je ključno za sprečavanje nastanka svih vrsta smeća, uključujući morsko smeće. Postojeće zakonodavstvo Unije i instrumenti politika pružaju neke regulatorne odgovore za rješavanje problema morskog smeća. Plastični otpad posebno podliježe općim mjerama i ciljevima Unije u pogledu gospodarenja otpadom, kao što je cilj za recikliranje plastičnog ambalažnog otpada utvrđen u Direktivi Europskog parlamenta i Vijeća 94/62/EZte cilj iz Europske strategije za plastiku kojim se želi osigurati da se do 2030. sva plastična ambalaža stavljena na tržište Unije može ponovno upotrijebiti ili lako reciklirati. Međutim, učinak tih mjera na morsko smeće nedostatan je te postoje razlike u opsegu i razini ambicioznosti nacionalnih mjera za sprečavanje nastanka i smanjenje količine morskog smeća. Osim toga, neke od tih mjera, posebno tržišna ograničenja za plastične proizvode za jednokratnu uporabu, mogle bi stvoriti prepreke trgovini i narušiti tržišno natjecanje u Uniji.
Plastični proizvodi za jednokratnu uporabu mogu se proizvoditi od različitih vrsta plastike. Plastika se obično definira kao polimerni materijal kojemu se mogu dodati aditivi. Međutim, tom bi se definicijom obuhvatili i određeni prirodni polimeri. Nemodificirane prirodne polimere, u smislu definicije „tvari koje nisu kemijski promijenjene” iz članka 3. točke 40. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, ne bi trebalo obuhvatiti ovom Direktivom jer se oni prirodno pojavljuju u okolišu. Stoga bi za potrebe ove Direktive definiciju polimera iz članka 3. točke 5. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 trebalo prilagoditi te uvesti zasebnu definiciju. Plastika proizvedena od modificiranih prirodnih polimera ili plastika proizvedena od bioloških, fosilnih ili sintetičkih početnih tvari ne pojavljuje se prirodno te bi stoga trebala biti predmetom ove Direktive. Prilagođenom definicijom plastike trebalo bi stoga obuhvatiti predmete od gume na osnovi polimera te plastiku na biološkoj osnovi i biorazgradivu plastiku neovisno o tome je li dobivena iz biomase ili će se biološki razgraditi tijekom vremena. Boje, tinte i ljepila ne bi trebali biti predmetom ove Direktive i stoga ti polimerni materijali ne bi trebali biti obuhvaćeni definicijom.
Plastični proizvodi za jednokratnu uporabu obuhvaćeni Direktivom trebali bi biti predmetom jedne ili više mjera, ovisno o različitim čimbenicima kao što su dostupnost odgovarajućih i održivijih alternativa, izvedivost promjene obrazaca potrošnje te stupanj do kojeg su već obuhvaćeni postojećim zakonodavstvom Unije.
Kako bi se ograničio štetan utjecaj takvih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu na okoliš, od država članica trebalo bi zahtijevati da zabrane njihovo stavljanje na tržište. Time bi se promicala uporaba tih održivijih alternativa koje su na raspolaganju i primjena inovativnih rješenja u pogledu održivijih poslovnih modela, alternativa koje podrazumijevaju ponovnu uporabu te zamjena materijala. Ograničenja u vezi sa stavljanjem na tržište uvedena ovom Direktivom također obuhvaćaju proizvode od oksorazgradive plastike jer se ta vrsta plastike ne razgrađuje biološki na odgovarajući način i time doprinosi onečišćenju okoliša mikroplastikom, ne može se kompostirati, negativno utječe na recikliranje konvencionalne plastike i ne donosi dokazivu korist za okoliš. Nadalje, s obzirom na visoku prisutnost ekspandiranog polistirenskog smeća u morskom okolišu i dostupnost alternativa, trebalo bi ograničiti i spremnike za hranu i napitke te čaše za napitke za jednokratnu uporabu izrađene od ekspandiranog polistirena.
