Potrošači – slabija strana ili regulator tržišta?

Napisala:Ana Smoljak

20/05/2019

„POTROŠAČICA“ – društvo za zaštitu potrošačica Hrvatske osnovano je 2018. godine sa ciljevima informiranja, educiranja i savjetovanja potrošačica Hrvatske, umrežavanja s hrvatskim i međunarodnim udrugama i organizacijama za zaštitu potrošača, te promoviranju, zaštiti i zastupanju interesa udruga za zaštitu potrošača i potrošačica pri tijelima lokalne i regionalne (područne) samouprave na području djelovanja. Dakle, jedan od ciljeva Društva „POTROŠAČICA“ je savjetovanje potrošačica Hrvatske. Zbog toga smo nedavno preko Facebook stranice „POTROŠAČICA“ – društvo za zaštitu potrošačica Hrvatske  dobili upit vezan uz proizvod koji je kupljen i za koji potrošačica ima račun, ali ne i deklaraciju i koji je odlučila vratiti prodavaču.

Prodavač ne mora uzeti proizvod natrag, ako je korišten i ako nema materijali nedostatak jer Zakon o zaštiti potrošača ne poznaje povrat novca za ispravan proizvod. Potrošačica se prilikom kupnje proizvoda nije informirala s prodavačem kakvi su kod njih uvjeti reklamacije, zato što oni nisu isti u svakoj trgovini. Štoviše, svaka trgovina ima svoje uvjete. Jedino im je zajedničko to što moraju dati povrat novca, popraviti ili zamijeniti, ako proizvod ima materijali nedostatak. To je jedina zakonska obaveza prodavača.

U korespondenciji je potrošačica kazala da malom čovjeku treba neka udruga kojoj će se moći obratiti.  Mislila je, kao i vjerojatno većina drugih potrošača, da imamo neku težinu i ulogu da se nešto promijeni te je zaključila da, ako je to definirano tako da ovisi o prodavaču hoće li dati zamjenu ili povrat novca, onda je sve besmisleno.

Sve dok model organizacije i provedbe potpore udrugama za zaštitu potrošača marginalizira udruge u politici zaštite potrošača, politika zaštite potrošača svodit će se na demokratski ukras javno-trgovačkog lobija. Unatoč propisima većina jedinica regionalne i lokalne samouprave ne podupire rad udruga za zaštitu potrošača, dapače djeluje destimulativno za organizaciju civilnog društva vezano za zaštitu potrošača. One JRLS koje daju potporu, osim Grada Zagreba i Međimurske županije, daju zanemarivu potporu, koja nije temeljena na procjeni potreba za provedbu aktivnosti iz područja zaštite potrošača. S dodijeljenim sredstvima ne može se provesti nijedan projekt od interesa za opće javno dobro. Stoga ne iznenađuje što Izvještaj Europske komisije pokazuje da je Hrvatska najgora članica po pitanju zaštite potrošača.

Hrvatska je 1. srpnja 2013. postala punopravna članica Europske unije sa svim pravima i obvezama koje iz tog članstva proizlaze, a pojedine su ovlasti prenesene institucijama Europske unije slijedom uredbi Ugovora o Europskoj uniji te Ugovora o funkcioniranju Europske unije kao i odredbi Ustava Republike Hrvatske.  Da bi stvorili zajedničko tržište, europski su zakonodavci donijeli stotine direktiva potrebnih za uklanjanje tehničkih, regulatornih, pravnih i kulturoloških prepreka unutar Unije. Direktiva je obvezujuća za države članice što se tiče ciljeva koje treba ostvariti, a da je na državi članici da sama odluči na koji način će ostvariti dogovoreni cilj.

Sloboda kretanja roba jedna je od temeljnih sloboda jedinstvenog tržišta. Za građane Europske unije sloboda kretanja roba znači da nema ograničenja na ono što mogu kupiti ili ponijeti sa sobom na putovanje. Sve dok kupujete proizvode za osobnu upotrebu, a ne za daljnju prodaju, s izuzetkom novih prijevoznih sredstava, nema ograničenja koliko možete kupiti i ponijeti sa sobom s putovanja u neku od država članica EU-a. S obzirom na to da Nacionalni program zaštite potrošača, potrošača ne definira kao regulatora tržišta već kao slabiju stranu na tržištu pitanje je vremena kad će potrošači izgubiti povjerenje u institucije sistema i proizvode kupovati u drugim državama članica Europske unije u kojima su proizvodi kvalitetniji i jeftiniji što je dokazano istraživanjem koje je provela Biljana Borzan, zastupnica u Europskom parlamentu. Iako je Direktiva o zabrani različite kvalitete proizvoda izglasana u Europskom parlamentu sredinom travnja ove godine, države članice ju još nisu primijenile. Za njenu implementaciju imaju 24 mjeseci nakon što ju odobri Vijeće Europe. Vijeće ministara EU ju još nije odobrilo.

Potreban je učinkovit sustav zaštite potrošača Hrvatske kako se ne bi dogodilo da potrošač svoj novac troši u susjednim nam državama, članicama EU, koje imaju učinkovit sustav zaštite potrošača.

Možda će vas zanimati..

Upravljanje osobnim financijama

Upravljanje osobnim financijama

Upravljanje osobnim financijama u današnje vrijeme je zahtjevno.  Način na koji zadovoljavamo potrebe i ostvarujemo...